Šipak za čaj (dragocijeni izvor postojanog C vitamina)

Šipak (Rosa canina) za čaj berem prije mraza, kad bobe još nisu počele mekšati i dok su svijetlo-crvene boje. Tad sadrže najviše vitamina C. Kad nakon mraza bobe postanu mekane i tamnocrvene boje tada se ubiru za pekmez. Moja obitelj ga bere svake godine jer nam je to dragocijeni izvor vitamina C preko zime.
Nikad od njega ne radim pekmez, mada mu je okus vrhunski, ali količinu koju smo u mogućnosti nabrati nam je jedva dostatna za čaj jer ga jako puno trošimo, tako da mi je šteta tako dragocijenu stvar utapati u šećeru kad je ovako višestruko korisnija za zdravlje.
Naišla sam na podatak da šipak u sebi sadrži C vitamin u takvom obliku koji je postojan na sušenje i kuhanje i to do sat vremena nakon kuhanja čaja. Priroda je veličanstvena!!!
Na jednom grmu se treba brati u više navrata, jer bobe ne dozrijevaju u isto vrijeme.

 Plod šipka 

Slika preuzeta sa Wikipedia.org, autor: Alfred Richard Stübling

Nabrani šipak treba usitniti. Nije to baš lako. U bobama su sitne koštice koje su jako tvrde pa otežavaju posao. One inače daju čaju finu aromu po vaniliji. Nikada nemojte baciti šipak nakon prvog kuhanja čaja, ostavite ga za još jednom, iznenaditi ćete se kako u njemu ima još arome.
Ubrani šipak usitnim u sjeckalici/blenderu. Stavim oko dvije šake šipka, uključim na par sekundi dva do tri puta, između sjeckanja malo protresem i to je to. Ako nemate čime usitniti šipak onda ih barem prerežite nožem ili zdrobite nečim. Uglavnom, bobe se moraju makar prepoloviti da bi kasnije lakše otpustile aktivne tvari u čaj, a što su bolje usitnjene, brže će se posušiti.
Ako se šipak dovoljno ne posuši, upljesniviti će se, onda morate sav trud baciti.
Nakon što šipak sameljemo, stavimo ga na plitke posude u tankom sloju i držimo na toplom da se suši. Najbolje je to obaviti u dehidratoru (ja sam svoj kupila na akciji po povoljnoj cijeni) ili u pećnici na 40°C, sa prst otvorenim vratima pećnice. Svaka dva sata promiješati i za jedno popodne ili jednu noć je posao gotov. Ako imam veću količinu rasporedim ga u dvije više tepsija i onda im mijenjam mjesta po visini, jer se u onoj na vrhu najbrže suši.
Može se sušiti i na radijatorima. Najbolje je sušenje obaviti što prije jer se oko svježeg šipka za čas skupe vinske mušice, pa ako ga sušite primjerice na gornjim kuhinjski elementima (jer je i tamo jako toplo dok se u kući grije), morate ga pokriti sa gazom da mušice ne mogu do njega.
Eto, ima više načina.
Kad je suh treba ga spremiti u papirnate vrečice (od kruha i peciva iz pekare ili ambalaža od šećera, brašna...) ili u staklenku zatvorenu papirnatom salvetom ili platnenom krpom.

Kad se kuha neki drugi čaj, obično se suhu i svježu biljčicu prelije kipućom vodom i to je dovoljno. Tako je i kad kuhate šipak u filter vrečici koji je sasvim usitnjen.
Kod domaćeg šipka je ipak potrebno malo duže kuhanje, pa ga ja stavim odmah u hladnu vodu, poklopim, pustim da pomalo kuha još 10 minuta, maknem sa vatre i nakon desetak minuta procijedim kroz platnenu krpicu ili jako jako gustu cjediljku jer šipak ima sitne dlačice koje mogu zaostati u grlu. To mi se jednom davno dogodilo, smetalo me je čitav dan u grlu, gutala sam sve i svašta: koricu kruha, dvopek, žgance... dok ju nisam potjerala. Zato sam prestala jesti domaće džemove od šipka jer oni znaju biti prepuni tih sitnih, pikavih dlačica. Kad se takav suhi usitnjeni šipak protrese u cjediljki za čaj, odvoji se većina tih dlačica, pa to obavezno napravim.


Ovo je naš mljeveni, suhi šipak:

Cvijet biljke Pasja ruža (Rosa canina)

 slika preuzeta sa Wikipedia.org, autor Roberta F.

 slika preuzeta sa Wikipedia.org

Tikvice ili patliđani pohani sa sezamom

Od proljeća do jeseni u našem vrtu ima finih tikvica. Patliđane volim jednako kao i tikvice, ali ove godine, na žalost ga nisam posadila, tako da mi preostaje samo kupovni.
Tikvice i patliđane jako volim pohane, mada potrošim dosta vremena dok ih pripremim.

Tikvice često ne gulim, naročito ako su jako mlade, a patliđane uvijek ogulim. Narežem ih na ploške ne tanje od pola cm debljine i posolim. Patliđane ostavim neko vrijeme dok ne puste vodu, pa po nekoliko ploški zajedno pritisnem među dlanovima da ocijedim višak vode.
1.) Napravim smjesu malo gušću nego za palačinke i dodam što više sezamovih sjemenki.
Ploške provaljam u oštro brašno, pa u smjesu za palačinke i pržim u zagrijanoj masti ili ulju.
ili:
2.) Ploške provaljam u oštro brašno, pa u razmućeno jaje, pa u krušne mrvice pomiješane sa puno sezama. Pržim u zagrijanoj masti ili ulju.

 (brašno, jaja, mrvice sa sezamom):

(brašno, smjesa za palačinke sa sezamom):

Ovo radi jako puno domačica jedino možda manje njih dodaje sezam pri pohanju, ali ja znam čije će oko virnuti ovamo, pa sam za nju ovaj jednostavni receptić napisala i šaljem joj veliku pusu u njen mali stančić u potkrovlju. <3

Salata od radiča (maslačka) i salata od endivije

POŽURITE, JESENSKA SEZONA DIVLJEG RADIĆA JAKO KRATKO TRAJE!

Zahvaljujući mojoj pokojnoj mami, ja sam veliki ljubitelj radiča, pa već s prvim visibabama tražim po vrtu i voćnjaku ima li koji radič što se požurio pustiti mlado lišće. Zavolio ga je i moj muž i naša mala kčerkica. Izuzetno je zdrav, prepun željeza, prava blagodat organizmu nakon iscrpljujuće zime.
Prava je sreća da ga ima čitave godine, ali kad mu listovi poodrastu, tada je dosta gorak, ali meni to ne smeta. Tko ne podnosi njegovu gorčinu može ga pomiješati sa drugom salatom (matovilcem, zelenom salatom...).

Na površinama koje se kose, uvijek ima mladog lišća, jer se on redovitim rezanjem stalno obnavlja. Tako je i na našem vrtu i voćnjaku. Sada nam je ponestalo zelene salate, posadili smo mlade flance koji će biti za berbu tek za desetak dana, paradajze smo sve pobrali, ostalo je tek ponešto što još pomalo dozrijeva na jesenskom suncu. Zadnji krastavac salatnik sam ubrala prije par dana i sada mi je radič dobro došao kao fina, zdrava salata.
Kada ga uberem (odrežem vrh busena nožem, korijen ostaje u zemlji, pa se iz njega opet dalje razvija nova biljka), odmah odbacim žute, suhe i oštećene listove. Obično ga berem u najlonsku vrećicu jer ona zadržava vlagu, a radič brzo vene kad se odreže. Kod kuće ga operem u najmanje 4 vode, sve dok zadnja voda ne bude sasvim čista. Uzimam količinu koliko mi stane u šaku, stisnem na dasku za rezanje i narežem ga na sasvim sitno. 

 
Prvi način: začiniti samo solju, octom i uljem i jesti kao zelenu salatu. (na slici ispod)

Drugi način: pomiješati sa dobro kuhanim grahom kojeg se  malo zdrobi vilicom, začiniti solju, octom, uljem i malo vode u kojoj se kuhao grah. Može se koristiti grah iz limenke.

Treći način: pomiješati sa kuhanim krumpirom, začiniti solju, octom i uljem

Četvrti način: popržiti špek ili pancetu ili kobasicu (jeger, domaću kobasicu, hrenovku...) narezanu na kockice, zajedno sa masnoćom preliti preko radiča, dodati kuhani krumpir narezan na kocke, dodati dok je još vruće, začiniti solju, octom i uljem i jesti dok je još toplo.
Može se tome dodati i kuhani ječam, neka druga žitarica, kukuruz šećerac... ma, bezbroj je kombinacija!
Na slici ispod: radič sa krumpirom, špekom, jajima.
 



 Na isti način radim i salatu od endivije, također dodajući krumpir, špek, jaja...

Endivija sa kuhanim krumpirom (na slici ispod):
(kuhani krumpir, sol, ulje, ocat) Krumpir se dodaje dok je još vruč, kako bi zagrijao salatu, jer se to jede dok je toplo.

Endivija sa kuhanim krumpirom i špekom (na slici ispod):
(kuhani krumpir, špek, sol, ulje, ocat) Krumpir i špek se dodaju dok su još vruči, jer se salata jede dok je još topla.

"Koliko - toliko" tijesto za slatke i slane kolače

Primjena ovog ultrajednostavnog i brzog tijesta je stvarno široka. Od njega se može raditi i slani i slatki kolači. Naziv mu je ujedno i recept, on ide ovako:

koliko brašna, toliko sira, toliko maslaca (ili margarina, ali ja ga izbjegavam koristiti)
k tome još malo praška za pecivo i To Je To!!!

Na primjer:  
250 g sira (svježeg kravljeg, izmiksanog da ne bude grudica)
250 g brašna (radila sam i sa glatkim i sa oštrim, dobro je i jedno i drugo)
250 g maslaca (malo omekšanog ili narezanog na listiće)
pola paketića praška za pecivo (cijeli paketić je za 500 g brašna)

Brašno pomiješati sa praškom za pecivo, dodati maslac (prstima udrobiti zajedno s brašnom), dodati sir i rukom izmiješati da masa bude homogena. Staviti u hladnjak na najmanje 30 minuta da se malo stisne, pa onda izvaditi na pobrašnjenu površinu, razvaljati i raditi s tim što ste naumili.  Pecite na tepsiji sa papirom za pečenje ili tepsiju samo pospite brašnom ako nemate papir.
To se tijesto jako lijepo digne prilikom pečenja, kao lisnato, a ima deset puta puniji okus od kupovnog lisnatog. Što god radila, obično odozgo namažem žumanjkom razmućenim sa malo ulja i pospem sezamom, pa pečem.

Za slane pogačice: razvaljati na debljinu oko 1 cm, izrezivati oblike kalupićima (okruglim, srcolikim, cvjetastim...).
Za školjkice ili trokutiće: izrezivati krugove ili kvadrate, puniti pekmezom, nutelom, sirom, salamom... preklopiti, rubove utisnuti vilicom ili prstima.
Za kiflice (slane, slatke): Tijesto razvaljati u krug, izrezati kao kad režete pizzu u trokute, svaki trokut od šire strane zamatati prema vršku.
Ovo tijesto je odlično umjesto lisnatog za kremšnite.
Može biti i podloga za razne pite, ali ga tada treba napola ispeći, pa tek onda staviti nadjev i ispeći do kraja.

Uglavnom, što god napravili s njim, to tijesto se topi u ustima :)
Ja imam slike samo od ovih "pogačica" kad sam izrezivala cvjetiće i zvjezdice, a radila sam ih stvarno u svim gore opisanim varijantama, ali tko će znati da će mi jednog dana trebati slike, uf!

Za jačanje imuniteta: Limunada sa češnjakom (bijelim lukom)

Sinoć sam ju pripremila svojoj djevojčici jer je počela šmrcati, nadam se da će biti od pomoći i vama koji ste ovdje naišli na ovaj recept.
Zvuči malo čudno, kako kaže i sama autorica knjige "Priručnik za brižne roditelje" u kojoj sam prije par godina našla recept za ovaj napitak i radim ga svaki puta kada netko od nas doma počne šmrcati ili čim posumnjamo da nam prijeti neka viroza. Jako je ukusno, češnjak daje malo pikantnosti, ali zato med ublaži okus, pa se može lijepo lagano ispijati gutljaj po gutljaj.

Citiram iz knjige:  
"Slatko je, kiselo i lagano pikantno, ali ne previše ako se pripremi kako treba.

3 nasjeckana češnja češnjaka srednje veličine
iscijeđeni sok od 1 limuna
javorov sirup ili med po želji

Stavite češnjak u staklenku od 1 litre, pa staklenku napunite vrelom vodom. Neka se češnjak namače 20 minuta, a zatim procijedite. Dodajte sok od limuna i zasladite javorovim sirupom ili medom. Dajte djetetu od 125 ml do pola litre svaki dan. Ako upotrebljavate napitak u preventivne svrhe ili dajete mlađoj djeci, smanjite dozu, a veću dozu primijenite kod starije djece kad postoji sumnja da će se razboljeti. Ova limunada se ne pije svaki dan. Koristite ju samo povremeno kada se ukaže potreba."

Tako piše u knjizi, a ja bih još dodala: sok od limuna i med dodajte tek kad se voda sa češnjakom ohladi da bude topla, nikako ne u vruču, jer med iznad 40°C gubi ljekovitost, a C vitamin je također osjetljiv na više temperature. U ljekovite svrhe uvijek koristim livadski med (u zadnje vrijeme ga deklariraju pod "cvijetni", mada je za moj pojam svaki med cvjetni, bio on bagremov, kaduljin, lipov... svi su oni od cvijeta). Ali, dobro, kako god bilo, livadski med u sebi ima puno vrsta livadskog cvijeća, pa mu je i ljekovitost raznovrsnija. Bagremov med je lakši za želudac, ali vrlo neutralnog i blagog okusa, pa nebi baš uspješno prekrio miris i okus češnjaka u ovoj limunadi, a kestenov je pak jako gorak.
Što se tiče doziranja, autorica navodi da je najmanje doze odredila za djecu s navršenih godinu dana ili najmanje 8 kg težine (za njih bi bilo onih navedenih 125 ml, za veću djecu- do pola litre, a za školarce - do litre dnevno). Mi odrasli pijemo koliko nas volja :)

Voćna torta s dvije kreme i dva voća

Ova je torta u velikoj mjeri ostvarila moja očekivanja. Kremasta, punog okusa, dvije vrste voća, lagana za pripremu... Neki ju zovu "Alžirska torta", neki "Torta od ananasa i banana"... Ima nekoliko recepata na netu, ja sam ih pažljivo proučila i ovdje pišem recept kako sam radila da meni bude savršeno fino...







Sastojci za jedan biskvit (treba ih ispeći 3):
3 bjelanjka
3 žlice šećera
1 žumanjak
4 žlice brašna  
Najprije sam izrezala tri podloge od papira za pečenje i jednu sam stavila na dno kalupa.
Bjelanjke sam umiksala u čvrsti snijeg, dodala šećer, miksala, dodala žumanjak, miksala, dodavala žlicu po žlicu brašna, miksajući. Biskvit sam izlila u kalup za pečenje na čije dno sam stavila papir za pečenje. Poravnala sam površinu kuhačom i stavila peći u zagrijanu pećnicu, oko 10 minuta na 180°C.
Dok se prvi biskvit pekao, miksala sam drugi. Pečeni biskvit sam odmah izvadila iz kalupa i zajedno s papirom stavila na rešetku za hlađenje. Stavila sam novi papir, izlila smjesu za drugi biskvit, stavila peći i miksala treći biskvit.Tako je sve išlo brzo jedno za drugim. Dok su se biskviti hladili, radila sam kreme.


Sastojci za kremu od ananasa:
250 ml vode
250 ml soka od ananasa (ja sam koristila Cappy 100 % ananas, a može se koristiti i sok iz konzerve, ali je on meni preblagog okusa)
4 žlice šećera
2 vrećice pudinga od vanilije
160 ml  slatkog vrhnja za šlag  
1 konzerva ananasa u kolutovima (koristila sam 10 kolutova izrezanih na kockice)
Puding od vanilije sam pomiješala sa šećerom i polovicom vode. Ostatak vode i soka sam stavila da zakuha, malo uklonila sa vatre samo da ulijem smjesu od pudinga i šećera, promiješala i vratila na vatru da još malo kuha, oko 3-4 minute. Sklonila sam sa vatre i stavila posudu s kremom u hladnu vodu, da se čim prije ohladi. Obično natočim hladnu vodu u sudoper, stavim posudu s kremom i miješam kuhačom dok se ne ohladi. Umutila sam čvrsti šlag od slatkog vrhnja ( mora biti barem 24 sata u hladnjaku ili pola sata u zamrzivaču, jer se samo jako rashlađeno vrhnje može utuči u čvrsti šlag) i umiješala u ohlađenu kremu. Na kraju sam kremi dodala nasjeckani ananas.

Sastojci za kremu od vanilije:
1/2 l mlijeka
4 žlice šećera
6 žumanjaka
1 1/2 vrećica pudinga od vanilije
200 g maslaca
150 g šećera u prahu
2-3 banane
sok od jednog limuna za poškropiti banane da ne pocrne 
Maslac sam izvagala i ostavila na sobnoj temperaturi da omekša. 
Prašak za puding i šećer sam izmiješala, dodala oko 1 dl mlijeka (pola šalice za čaj) da mogu zamiješati glatku smjesu bez grudica, tome sam dodala žumanjke, a ostatak mlijeka sam stavila da zakuha. Kada je mlijako zakuhalo, maknula sam sa vatre i ulila smjesu od pudinga i žumanjaka. Izmiješala sam mikserom da smjesa postane glatka i vratila na vatru da kuha još nekih 5-6 minuta na laganoj vatri pri tom stalno miješajući. Dodala sam oko dvije žlice maslaca, da se na kremi ne stvori korica. Ponovo sam i ovu kremu ohladila u hladnoj vodi. Maslac sam umiksala da postane pjenast, dodala šećer u prahu još malo miksajući, pa umiješala maslac u kremu.
Banane sam narezala na ploškice, poškropila sokom od limuna, pa nježno rukama promiješala da se sok rasporedi jednolično. 

Slaganje torte:
Biskvit
Krema od ananasa
Krema od vanilije
Ploškice banana
Biskvit 
Krema od ananasa
Krema od vanilije
Ploškice banana
Biskvit
Pomiješani ostatak jedne i druge kreme zajedno
Šlag 

Prvi biskvit sam stavila na tanjur, poškropila sa 5 žlica soka, namazala sa trećinom kreme od ananasa, pa trećinom kreme od vanilije i poslagala polovicu količine banana, malo sam ih utisnula u kremu. Stavila sam drugi biskvit, poškropila...pa opet ispočetka .
Tortu sam stavila u hladnjak pokrivenu prozirnom folijom, pa sam ju slijedeći dan ukrašavala šlagom. Nisam vična tome i uvijek imam manjka vremena, pa na žalost to nikada ne izgleda "bjelosvjetski". 

Za ukrašavanje torte:
slatko vrhnje (340 ml) - Kupila sam pakiranje od 500 ml, 160 ml sam stavila u kremu, pa mi je 340 ml ostalo za ukrašavanje)
Slučajno sam kod kuće imala bijelu čokoladu, pa sam ju istopila u mikrovalnoj (može se i na sasvim laganoj vatri), usipala u vrećicu za zamrzavanje. Odrezala sam sasvim mali komadić vrha od vrećice, stavila papir za pečenje na tacnu i šarala čokoladom iz vrećice po papiru u svim smjerovima da napravim gustu nepravilnu mrežu na papiru. Stavila sam u zamrzivač (može i u hladnjak) da se stegne, pa sam nožem rezala nepravilne komade koje sam utiskivala po vrhu torte. Može se raditi i srca, leptiriće, pisati imena... net je pun šablona i ideja, ali eto - taj nesretni manjak vremena!

Biskvit uliven u kalup (26 cm):

Ispečena tri biskvita, na hlađenju:

 

Kuhanje prve kreme:

Kuhanje druge kreme:

Vesele palačinke

 Jutros sam htjela iznenaditi svoju malu izbirljivicu, pa sam joj za doručak uz šalicu "divke" s medom napravila ove vesele palačinke. Gledala je svoje jutarnje crtiće, a ja sam na brzinu ispekla leptirića i cvijet. Rekla sam joj: "Žmiri...., žmiri... (dok sam stavljala tanjurić ne njen mali stolić) - iznenađenje...! Dobar tek!" 
Ah, te male, sretne okice...  
Poslije smo zajedno ispekle još jednog leptirića, pa onda medu... baš nam je bilo veselo!

Radila sam smjesu kao za američke palačinke. Ovaj recept je dobro koristiti prvi puta, a onda više nije problem procijeniti gustoću tijesta. Omjer nije previše bitan, važno je da je tijesto puno gušće nego za naše klasične palačinke, da se može lijepo lijevati na teflon i da ne curi previše. Prašak za pecivo je važan da se tijesto može napuhnuti, pa su oblici ljepši.

140 g brašna (ja koristim glatko tip-550) pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo
1 šalica (2,5 dl) mlijeka
1 jaje
 2 žlice šećera
 malo (na vrh žličice) soli
 3 žlice rastopljenog maslaca
 1 vanilin šećer (po želji)

Brašno pomiješati sa praškom za pecivo, dodati mlijeko i jaje, umutiti pjenjačom, pa dodati šećer, vanilin šećer, sol i maslac. Ako ima vremena, može se ostaviti da stoji nekih 15 minuta, ali nije presudno.

Smjesu uliti u špricu, vrećicu ili nešto drugo čime će se iscrtavati oblici. Teflonsku tavu staviti da se zagrije, pa smanjiti na najmanju vatru i izliti najprije vanjske rubove željenih oblika. Kad se počnu raditi mjehurići, popuniti šupljine smjesom, pa peći dok se i na njima ne počnu praviti mjehurići.
Vilicom ili nožem oblik okrenuti da se ispeče i na drugoj strani, pa kad poprimi odozdo lijepu boju, prenijeti na tanjur.
Može se ukrasiti čokoladnim ili voćnim preljevom, voćem, marmeladom...

U tijesto se može dodati i jestiva boja, pa se onda može raditi cvijet sa raznim bojama latica itd. ali ne bih ipak time hranila svoje malo dijete, ionako se naguta takvih gluposti u slatkišima, ne moram ih još i ja dodavati. Pokušati ćemo drugi puta zdravije varijante sa sokom od cikle, mrkve, špinatom...

Bakin kolač ili bakine kocke

Spada među starije recepte, ima ga u raznim zbirkama hrvatskih kolača, rado ga pečem jer je izdašan i jako ukusan. Za slikanje mi je ostala samo ova "kockica".

3 jaja
1 šalica šećera
1 paketić vanilin šećera
1 šalica ulja
2 šalice brašna
1/2 paketića praška za pecivo
2 šalice mlijeka
2 šalice mljevenih oraha
1 rebro čokolade (20 g)

Jaja, šećer i vanilin šećer pjenasto umutiti, miksajući dodavati ulje, brašno prosijano sa praškom za pecivo, mlijeko, orahe i na kraju otopljenu čokoladu. Pleh veličine otprilike 25 x 30 cm namazati maslacem ili uljem i posuti krušnim mrvicama ili brašnom, pa uliti smjesu za kolač. Peći u zagrijanoj pećnici na 180°C oko 30 min.
Ostaviti u poluotvorenoj pećnici dok se na pola ne ohladi (da biskvit ne sjedne), pa izvaditi van na dalje hlađenje. Toplog ili skroz ohlađenog posuti šećerom u prahu ili preliti čokoladnom glazurom ( čokolada i malo maslaca ili ulja) i posuti mljevenim orasima.